- Indonezija se suočava s kompleksnom interakcijom između očuvanja svog bogatog kulturnog naslijeđa i prihvaćanja brzo napredujućih AI tehnologija.
- Sposobnost AI-a da replicira tradicionalne umjetničke oblike izaziva zabrinutost oko kulturne razrjeđivanja i prava intelektualnog vlasništva.
- AI Action Summit u Parizu 2025. godine istaknuo je nedostatak fokusa na integraciju kulturnih razmatranja unutar okvira upravljanja AI-jem.
- Indonezija poduzima proaktivne korake, koristeći UNESCO-vu procjenu spremnosti za AI kako bi riješila socijalne i kulturne izazove koje predstavlja AI.
- Država planira ažurirati svoju Nacionalnu strategiju AI 2045, ugrađujući etičke i kulturne dimenzije kako bi zaštitila svoju raznoliku umjetničku baštinu.
- Kordinirano nacionalno tijelo i uključivanje javnosti su ključni za osiguranje da koristi AI-a dođu do svih razina društva.
- Cilj je uskladiti napredak AI-a s očuvanjem kulture, čuvajući identitet Indonezije dok se prihvaća digitalna budućnost.
Nasuprot živopisnom pejzažu raznolike kulture Indonezije, pojavljuje se nepozvani gost—umjetna inteligencija. Ova uočljiva tehnologija, koja može oponašati sve od batik uzoraka do pripovijedanja tradicionalnih lutkarskih predstava, brzo napreduje. Ipak, složeni ples između tradicije i tehnologije nosi mnogo izazova.
Nedavni fenomen okupio je maštu svijeta kada je funkcija iz ChatGPT-a, koju je razvila OpenAI, počela stvarati slike u ikoničnom stilu Studija Ghibli. Ilustrira širu narativnu priču: sposobnost AI-a da transformira umjetničke izraze nadmašila je javni dijalog i regulatorne okvire. Takvi napredci postavljaju temeljno pitanje—kako zaštititi bit kulturne umjetnosti od toga da postane tek digitalni muzej?
Jakarta je u samom središtu ovog tehnološkog potresa. AI Action Summit održan u Parizu 2025. godine, kojem su prisustvovale zemlje uključujući Indoneziju, otkrio je ovu oštru stvarnost: rasprave su se prvenstveno vrtele oko upravljanja AI-jem, dok je kultura često bila relegirana u misli nakon toga. Za Indoneziju, naciju bogatu jezičnim i umjetničkim naslijeđem, ovo nepažnja je opasna.
Kreativne umjetnosti Indonezije protežu se od drevnih rukopisnih manuskrita do ritmičke ljepote balineških i achenskih plesnih formi. To nisu samo izrazi, već ispričane baštine. Ipak, u današnjem digitalnom dobu, ti blaga su ranjiva. Kako AI vještije imitira te tradicije, rizik od kulturne razrjeđivanja postaje sve veći. Postavljaju se pitanja o integritetu prava intelektualnog vlasništva i glasovima umjetnika u ovom brzo transformirajućem krajoliku.
U odgovoru, Indonezija je poduzela hrabar korak uključivanjem UNESCO-ve procjene spremnosti za AI. Sveobuhvatan izvještaj je iznio ključne uvide: društveni i kulturni izazovi AI-a su jedinstveni i zahtijevaju prilagođeni pristup. Nacija mora izraditi robusnu strategiju AI koja odražava svoju kulturnu mnoštvenost, osiguravajući da alati namijenjeni poboljšanju ne ometaju slučajno.
Ostvarenje ove vizije zahtijeva ažuriranu Nacionalnu strategiju AI 2045, ugrađujući etičke i kulturne dimenzije u srž AI-a. Osnivanje nacionalnog orkestra s međusektorskom koordinacijom može zaštititi ovaj složeni kulturni ekosustav. Osim toga, poticanjem javnog uključivanja, Indonezija može osigurati da koristi AI-a dođu do svih, a ne samo do privilegiranih.
Zamislite Indoneziju vođenu AI-em koja osvjetljava svoju raznoliku povijest, a ne je zasjenjuje. Dok se ova narativ odvija, prilika leži u harmoniji. AI može ojačati upravljanje, obogatiti javne usluge i ponuditi nove vidike za kulturno očuvanje. Ali iznad svega, mora stajati kao čuvar bogate tkanine Indonezije, čuvajući njezino naslijeđe dok je vodi u digitalno obogaćenu budućnost.
Za Indoneziju i slične zemlje, put naprijed zahtijeva budnost i viziju. Stavljajući kulturu u srce inovacija AI-a, narodi mogu odlučno zakoračiti u sutrašnjicu, s neizmijenjenim identitetima, zaštićenim naslijeđem i svijetlom budućnošću.
Kako AI i Kulturna Baština Mogu Koegzistirati: Lekcije iz Indonezije
Uvod
U živopisnom kulturnom tapiseriji Indonezije, brz prodor umjetne inteligencije (AI) donosi uzbudljive prilike i ozbiljne izazove. Kako AI oponaša tradicionalne umjetničke oblike poput batik uzoraka ili pripovijedanja lutkarskih predstava, rastu zabrinutosti oko očuvanja kulture i njezine integriteta. Ovaj članak istražuje složeni odnos između AI-a i kulturne baštine te kako Indonezija može navigirati ovom tehnološkom erom dok štiti svoje naslijeđe.
Kulturni Utjecaj AI-a
Sposobnost AI-a da replicira tradicionalne umjetničke stilove postavlja nekoliko hitnih pitanja. Prava intelektualnog vlasništva i zaštita glasova tradicionalnih umjetnika dolaze u središte dok AI počinje zabagliti granice između ljudske kreativnosti i strojno učenje. Kulturno razrjeđivanje postaje stvarna prijetnja kada je umjetnost generirana AI-em neodvojivo od tradicionalnih medija, što potencijalno može dovesti do gubitka kulturnog značaja.
Izazovi i Rješenja
Kulturno Razrjeđivanje i Integritet
Jedan od glavnih izazova je očuvanje autentičnosti tradicionalnih umjetnosti naspram masovno proizvedenih digitalnih prototipa nastalih od strane AI-a. Sam bit tradicionalnog majstorstva leži u njegovoj povijesti, metodama i ručnim vještinama koje se prenose kroz generacije.
Rješenje: Provoditi stroge zakone o intelektualnom vlasništvu koji štite tradicionalne umjetničke oblike od eksploatacije. Zemlje mogu stvoriti registre tradicionalnih umjetnosti koje se ne mogu slobodno replicirati i komercijalizirati bez pristanka kulturnih čuvara.
Nedostatak Kulturnog Razmatranja u Upravovanju AI-jem
AI Action Summit u Parizu istaknuo je fokus globalne zajednice na opće upravljanje AI-jem, ostavljajući nijansirane kulturne posljedice nezadovoljene, posebno za zemlje bogate naslijeđem poput Indonezije.
Rješenje: Potaknuti kulturni naglasak unutar politika AI-a suradnjom s međunarodnim organizacijama poput UNESCO-a. Iskorištavanje UNESCO-ve procjene spremnosti za AI može ponuditi lokalizirani pristup integraciji AI-a s kulturnim resursima.
Kako-do Koraci za Nacionalnu Strategiju AI 2045 Indonezije
1. Među-sektorska Suradnja: Formirati koaliciju umjetnika, tehnologa, donosioca odluka i kulturnih povjesničara kako bi osigurali raznovrsna gledišta.
2. Kampanje Javnog Uključivanja: Koristiti programe svijesti i radionice kako bi educirali javnost o ulozi AI-a u očuvanju kulture i njegovim potencijalnim zamkama.
3. Osnovati Monitoring Tijelo: Stvoriti nacionalno tijelo zaduženo za monitoring razvoja AI-a i njihovih efekata na kulturnu baštinu.
4. Promicati Kulturne AI Inovacije: Poticati AI aplikacije koje promiču kulturno obrazovanje i turizam, prikazujući naslijeđe Indonezije koristeći tehnologiju kao poboljšanje, a ne zamjenu.
Stvarni Primjeri upotrebe
AI za Kulturno Očuvanje
AI se može koristiti za digitalno dokumentiranje i očuvanje ugroženih umjetničkih formi. Stvaranjem detaljnih 3D modela i kolekcija tradicionalne glazbe, jezika i umjetnosti, AI može pomoći u očuvanju ovih za buduće generacije.
Unaprjeđenje Javnih Usluga
AI može ponuditi usluge prevođenja i obrazovne alate koji promiču lokalne jezike i umjetničke forme, povećavajući dostupnost i kulturnu zahvalnost kako unutar zemlje, tako i međunarodno.
Prognoze Tržišta & Industrijske Trendove
Prema izvještaju PwC-a, AI bi mogao doprinijeti globalnom gospodarstvu s do 15,7 trilijuna dolara do 2030. godine, s značajnim rastom u kreativnim industrijama. Za tako kulturno bogatu naciju poput Indonezije, to predstavlja priliku da vodi u kulturnim tehnološkim inovacijama.
Preporučene Akcije
– Ulaganje u Kulturne Startape: Podržati startape usredotočene na digitalno očuvanje kulture nudeći potpore ili poticaje.
– Edukacija Umjetnika: Pružiti obuku za umjetnike u korištenju AI alata, osnažujući ih da zadrže kontrolu nad svojim obrtnim vještinama u digitalnom dobu.
– Promicati Suradnje Preko Granica: Suradnja s drugim ASEAN zemljama za razmjenu strategija i razvoj regionalno učinkovitih politika kulturnog AI-a.
Zaključak
AI i kulturna baština ne moraju biti suprotstavljene strane. S strateškim planiranjem i uključivim politikama, Indonezija može ne samo zaštititi svoje kulturno naslijeđe, već i koristiti AI za predstavljanje svoje jedinstvene baštine na globalnoj sceni. Ova ravnoteža osigurava da AI postane alat za kulturno obogaćivanje, omogućujući budućim generacijama da iskuse dubinu i ljepotu indonezijske tradicije.
Za one koji su zainteresirani za daljnje istraživanje potencijala AI-a u kulturnoj baštini, razmotrite istraživanje više na UNESCO.